/ Прочитано:

14.409

Crna udovica srpske mafije: Volela je zver koji joj je raskomadao muža!

Fatalna Ana, ispostavilo se u farsičnom i istovremeno, jezivom ljubavnom mafijaškom trileru, vredi kao čitav državni aparat. Zbog te lepojke, rasne sponzoruše koja je izrasla iz pukotina beogradskih splavova i mračnih, noćnih klubova, koji pulsiraju kao crne rupe, kao mistični živi organizmi iskonskog greha, raspao se zemunski klan koji je organizovao atentat na premijera Srbije Zorana Đinđića. Zbog te fan-fatal Beograđanke, crne udovice srpske mafije, najveći balkanski monstrumi, poubijali su se među sobom, komadali jedni druge, seckali se na komadiće, a ono malo što ih je preživelo, čami u ćelijama ovdašnjih robijašnica. Ah, te emocije, što bi se reklo.

Ana je imala sve što joj treba da razbije najmoćniji mafijaški klan na Balkanu: usne naduvane na pet stmosfera, grudi oble kao bove na Dunavu, dugu kosu koja se vijori na vetru, koketni osmeh, lakirane nokte i negovanu mirišljavu kožu, uz joj neke talente koje ne treba opisivati mlađim osobama od 77 godina, zbog očuvanja tradicionalnih i porodičnih vrednosti ovog portala.   

Srbija, opet, ima taje službe, policiju, Specijalni sud i specijalne jedinice. Ali fatalna Ana Simić, ispostavilo se u farsičnom i istovremeno, jezivom ljubavnom mafijaškom trileru, vredi kao čitav državni aparat. Zbog te lepojke, rasne sponzoruše koja je izrasla iz pukotina beogradskih splavova i mračnih, noćnih klubova, koji pulsiraju kao crne rupe, kao mistični živi organizmi iskonskog greha, raspao se zemunski klan koji je organizovao atentat na premijera Srbije Zorana Đinđića. Zbog te fan-fatal Beograđanke, crne udovice srpske mafije, najveći balkanski monstrumi, poubijali su se među sobom, komadali jedni druge, seckali se na komadiće, a ono malo što ih je preživelo, čami u ćelijama ovdašnjih robijašnica.

Ah, te emocije, što bi se reklo. Ah, ta ljubav prokleta. Zar su te ubice zaista takvi emotivci i papučari? Nema šta, nego jesu! Godinama su pripadnici klana harali Srbijom, kao naslednici Arkanovih formacija. Dilovali su drogu, ubijali suparnike, podmićivali policiju, a potom se godinama uspešno krili od nekoliko regionalnih tajnih službi, posle atentata na premijera Zorana Đinđića, u martu 2003. godine.  

I, porokaše se ti krimosi međusobno zbog jedne Ane, koja se muvala sa njih nekoliko istovremeno, pa je tako stvoren perverzan zločinački rebus. Ali, hajde da pokušam da rešim tu ljubavno-zločinačku slagalicu.

Upozoravam da su naredni pasusi uznemirujući!

Pojavila se uplakana i uplašena Ana protekle nedelje, u beogradskoj sudnici, skockana kao za večernji izlazak. Metar od nje, stajao je njen nekadašnji švaler, Sretko Kalinić, najozloglašeniji ubica srpsker mafije. Da priblićim stvar: kao da je Sretko balkanska verzija Hanibala Lektora, sa poromećajem ličnosti.

I, počela je Ana svoju priču. Suze teku, a ona se seća…Dakle, beše ona udata za Cvetka Simića, kuma Luke Bojovića. Taj Luka Bojović, sin legendarnog direktora beogradskog Zoološkog vrta Vuka Bojovića, prema zvaničnoj verziji srpske policije, preuzeo je glavne kriminalne poslove pošto je Legija spakovan u zavor, a Dušan Spasojević – Šiptar, vođa zemunskog klana, likvidiran tokom operacije Sablja, kada ga je policija izrešetala rafalima u jednom selu u okolini Beograda. 

Ali, ostali članovi klana postali su nerešiva enigma za orane gonjenja. Godinama se ništa nije znalo o njima, sve dok redom, kao domine, nisu popadali zbog svojih fatalnih žena koje izgledaju kao ukleti fotomodeli. Naime, zagledaš se u njih i zaglaviš iza rešetaka.   

Ana je, tako, izronila iz aninimnosti i pokazala kako izgleda žena udata za jednog mafijaša, koja se smuvala sa drugim i izazvala sveopšti ubilački karambol.

Dok je lepa Ana bila udata za nešto manje lepog Cvetka, osećala se zapostavljeno. Cvetko je, valjda, stalno bio na službenom putu. I, prevari se Cvetko, te jednoga dana, upozna svoju Anu sa Sretkom. I, postade to srećan dan za Sretka. A, izgleda, i za Anu. I veče to, postade nesrećno za Cvetka. Vreme beše davno, 2006. godina…

Ne želim ovde da se bavim činjenicom da su te opake ubice sve vreme, od likvidacije Đinđića, živeli u centru Zagreba, kao hadžije i širili poslove po regionu. O tome da je Hrvatska za Zemunski klan bila jedna vrsta “sigurne kuće” (čak je i Legija imao hrvatski pasoš), u ovoj bizarnoj ljubavnoj priči je tek fusnota za neke duge analitičare koji tumače komplicirane srpsko-hrvatske odnose.

Dakle, zanemarujem tu sitnicu i vraćam se na ljubavni trougao koji se formira u Zagrebu gradu. Sretko u bekstvu, pronalazi starog poznanika, koji je bio u bekstvu za Beograd, ali se po njegovom kasnijem svedočenju, u Zagrebu osećao kao kod kuće.

I, taj domaćinski sindrom zaista zahvati Sretka. Sve više se osećao kao kod svoje kuće, naročito kada bi Cvetko odlazio iz nje. Mislim na kuću. Ne prođe dugo vremena i smuvaše se Ana i Sretko. I, ne bi bilo tu ničeg neobičnog, da Ana nije znala čime se njen ljubavnik bavi. Ona sada pokajnički tvrdi da nije znala kakav je čovek Sretko, ali je morala da zna da se njen muž Cvetko ne druži sa asistentima na univerzitetu umetnosti ili humanitarnim aktivistima. Cvetko je, i kako mu ime kaže, bio tek mafijaška cvećka, u odnosu na Sretka. Nisu Sretka uzalud zvali Zver. On je bio tako surov ubica, da je, kada je, kaže legenda, ubio Milana Jurišića, još jednog od svojih kompanjona, odlučio da leš samelje u mašini za mlevenje mesa. Ali to mu nije bilo dosta, već se sa ostalom ekipom Zemunaca dogovorio da od Jurišića naprave gulaš, a potom ga ponude za ručak jednom od mozgova Zemunskog klana, legendarnom desperadosu Vladi Budali. Uzgred, Vlada je prozvan za Budalu jer je jedini među ubicama završio fakultet. Beše to jedan od najvećih gastronomskih užasa. Budala je, naime, smazao Jurišića!

Sretko ni sam ne zna koliko je ljudi pobio. Ali, srce mu je zatreperilo, kada je počeo da teši usamljenu Anu. Obećavao joj je nebo, zvezde, večnu ljubav i dečicu. I, trajala je tajna romansa oko tri godine, sve dok se Sretku nije smučilo da deli Anu sa Cvetkom, njenim zakonitim mužem u bekstvu od srpskih zakona.

Tako begunac Sretko ukoka begunca Cvetka, usred Zagreba. I, ponovo se Sretko odlučio da komada telo žrtve, pa je neke delova Cvetkovog leša zakopao, a neke pobacao u zagrebačko jezero Jarun.

Sve je to ispričala Ana, a Sretko u sudu odlučno demantovao.

Ali, kako je Zagreb u to vreme, 2010. godine, bio pun srpskih mafijaša – kao da su tamo imali kamp – jedan od luđih Zemunaca Miloš Simović pobesneo je kada je posmunjao da je Sretko, odlepivši za Anom, ucmekao Cvetka.

Došlo je do svađe u kojoj je Simović teško ranio Sretka Kalinića, a nedugo nakon toga, posle velike potere, obojica su uhapšeni. I isporučeni Beogradu, gde sada čame u zatvoru.  

Cvetkova udovica i Sretkova ljubav, neodoljiva Ana, rekla je u sudnici kako ju je Kalinićev branilac više puta pozivao u kancelariju, gde je jednom rekao da Kalinić nema novca ni za kantinu. Uplašila se Ana, pa je prestrašena, svom bivšem dragom, koji je, sumnja ona, raskomadao njenog muža, ljubavniku zvanom Zver, kupila trenerku i patike, uz filozofsku lektiru „Lečenje Šopenhauerom“.

Tako se moćni klan raspao zbog Ane. Ako se u pozadini ove komplikovane priče zaista nalazi Luka Bojović, koji je tog trenutka boravio u Španiji, još jednoj omiljenoj destinaciji srpskih mafijaša u bekstvu i ako je Luka istinski bos, pokazalo se da je i njemu ljubav – izašla na nos!

I on je uhapšen u Španiji zbog lepe Barbare, bar legenda tako kaže. Moćni Luka se godinama krio od srpske tajne policije i Interpola, vešto je izmicao lovcima, ali nije mogao da odoli samo jednom stvorenju. Svojoj prelepoj crnokosoj supruzi, ćerki slavnog golmana Partizana, Čelzija i jugoslovenske reprezentacije, Petra Borote. Policija se, naime, konačno setila da je blesavo pratiti Lukine tragove. Konačno je ukapirala da treba slediti samo Barbarin trag.

Barbara, međutim, nije varala Luku, već mu je bila verna i ta odanost je Luku stajala slobode. Španci su ga ukebali u jednom restroranu, a on je u kameru, sa lisicama na rukama, poslao poljubac svojoj ženi.

Ništa čudno za mafioze koji su slabi na svoje žene. I bivši komandant Crvenih beretki Milorad Ulemek Legija, glavni organizator atentata na premijera Đinđića je oženio Aleksandru, ženu Arkanovog vojnika Šuce. Prelepa plavokosa udovica Aleksandra je ubrzo posle Šucine smrti, pronašla rame za plakanje sa pukovničkim zvezdicama na epoletama strašnog Legije. Zaista je posle 5. oktobra Legija sejao strah po beogradskim ulicama i trotoarima, ali je u kući, priča se, istinski komandant bila Aleksandra.

Legija čak nije ni krio da kod kuće rado šeta u papučama. To je priznao i otac srpkih mafioza, Željo Ražnatović Arkan, kada je samoga sebe, posle braka sa Svetlanom Cecom Ražnatović, proglasio za nosioca “zlatne papuče”. Šta su tek onda bili njegovi naslednici, mahom sitna boranija, koji su se tek sticajem okolnosti, razvili u opaku ekipu plaćenih ubica.

Arkan je bio omiljeni egzekutor moćne savezne Udbe, Titovove obaveštajne službe, koji je slat u beli svet da eliminiše pripadnike neprijateljske emigracije, usput se sjajno zabavljajući dok je pljačkao banke i slamao srca ocvalim evropskim kontesama.

Tokom raspada Jugoslavije, Arkana prezima srpska tajna služba i pretvara ga u komandanta paravojnih formacija, koja seje strah po regionu. Ali, ako je od Arkana drhtala cela bivša Juga, on je zadrhtao kada je video i čuo mladu, lepu crnokosu devojčicu iz Žitorađe. Priča se da je, vremenom, Ceca preuzimala komandu ne samo nad estradom, već i nad samim Arkanom, što je bilo sasvim logično, jer je najstrašniji lik Miloševićevog doba, sa bejbi-fejs facom, očigledno želeo da se skrasi i u miru ostari pored rasne pevačice. Prevario se, oslabila mu je pažnja, omekšali su mu institkti…

I Jelena Karleuša, sadašnja vatrena folk-aktivistkinja proevropske  Srbije i simpaziterka prozapadnog političara Čedomora Jovanovića, lidera Liberalno demokratske partije, koja se toliko zalaže za prava gejeva i lezbejki, nekada je, kao pevačica u usponu, ljubila krimosa Ćandu, koga je Vojislav Šešelj u prastara vremena, optuživao da je ubio novinara Slavka Ćuruviju. Ćanda je kasnije koknut, a Jeca je jedno vreme nosila crninu. Opametila se vremenom i udala za sjajnog i dobroćudnog fudbalera, reprezentativnog levog beka Duška Tošića.

Šta će sada biti sa Anom, koja je rasturila zemunski klan i naterala zveri da uđu u kavez? Šta nagoni takve devojke da budu sa takvim tipovima, zvali se oni Cvetko ili Sretko? Možda postane zvezda nekog rijalitija? Možda izda album ili objavi memoare?

Ko će ga znati, u ova vremena luda, kada smo postali davno, zemlja čuda…

 Аleksandar Apostolovski  3.02.2013